Obična jela je južnoeuropsko drvo, a kod nas raste najčešće u bukvo - jelovim šumama , najviše u Gorskom kotaru i sjevernom Velebitu. Za nju su značajni plosnati igličasti listovi, s donje strane s dvije bijele pruge. Češeri jele su uspravni, a kada su sjemenke zrele, otpadaju sjemene ljuske te kroz duže vrijeme ostaje ogoljela os češera.

Obična smreka je također europska vrsta, kod nas izgrađuje prostrane smrekove šume ili mješovite, zajedno s jelom. Prepoznaje se lako, za razliku od jele, po vrlo pravilnoj piramidalnoj krošni. Listovi su oštro igličasti, u poprečnom su prerezu četverobridasti. Češeri smreke vise prema dolje i otpadaju u cijelosti. Postoje različite vrste roda smreka, a rasprostranjene su sjevarnom Amerikom i Euroazijom, a često ih nalazimo u hortikulturi kao ukrasna stabla. Vrlo je poznata sibirska smreka koja izgrađuje nepregledne šume - tajge. Smreki je srodna omorika, balkansi endem, a obljubljena je u hortikulturi zbog usko piramidalne krošnje.

Rod bor obuhvaća veći broj vrsta koje rastu na prirodnim staništima i u hortikulturi. Njihovi su produženi listovi igličasti, najčešće po dva smješteni kratkim ograncima. Česte su vrste obični bor, planinski bor, crni bor, alepski bor, pinija, a dalmatinski bor je endem hrvatske flore, raste samo na Biokovu, Braču, Hvaru, Pelješcu i Korčuli.